Tefter hefte i plač za Jugom

  Piše: Mesud Čevra Tuzla je zaista u posljednjem ratu u BiH bila veoma jaka. Tamo je SDP bio na vlasti, a Selim Bešlagić nije dozvolio bilo kakve unutrašnje sukobe, već se odmah stavio u odbranu nezavisne i demokratske Bosne i Hercegovine. Međutim, Tuzla je i najjači zaštitnik kumrovačkog narativa u javnom mnijenju. Jedan od […]

Piše: Mesud Čevra

Tuzla je zaista u posljednjem ratu u BiH bila veoma jaka. Tamo je SDP bio na vlasti, a Selim Bešlagić nije dozvolio bilo kakve unutrašnje sukobe, već se odmah stavio u odbranu nezavisne i demokratske Bosne i Hercegovine. Međutim, Tuzla je i najjači zaštitnik kumrovačkog narativa u javnom mnijenju. Jedan od njegovih predstavnika je i Tefter hefte i njegov urednik, gospodin Fatmir Alispahić.

Redovno pratim ovog prilično kritički nastrojenog novinara, ali mnoge stvari koje u posljednje vrijeme promoviše nisu baš kompatibilne sa modernom i nezavisnom BiH i njenim ustavom. Recimo, on, kao i svi kumrovčani u BiH (a ima ih mnogo), još uvijek bosansko moderno društvo i njen ustav tumači na komunistički način. Dejtonski ustav, može se slobodno reći, jedan je od najdemokratskijih ustava u Evropi. Naši bajni novinari i sluge javnog mnijenja potpuno su osakatili tu demokratsku komponentu Dejtonskog ustava.

Tako je Alija Izetbegović odmah, putem pitanja Ustavnom sudu, utvrdio konstitutivnost umjesto konstituentnost inaroda i građana BiH. Time je, zapravo, blokirao daljnje demokratsko modeliranje bosanskog društva.

Dalje, Fatmir Alispahić takođe pogrešno tumači ustavni odnos etničkih skupina kao kreatora Ustava BiH. Naime, on pretpostavlja i poistovjećuje konstitutivnost i vlasništvo nad zemljom, pa kaže da su Srbi jedni od vlasnika BiH, što je potpuno pogrešno. Takođe, slijedom toga, pogrešno zaključuje da je BiH na referendumu 1992. godine, kada se glasalo o nezavisnosti i demokratskom poretku, “preglasala” Srbe i donijela odluku o nezavisnosti BiH, što, prema autoru, treba poništiti.

Naravno, to je izjava zasnovana na ruskom konstruktu borbe protiv BiH i u korist velikosrpskih ciljeva. S obzirom na to da u BiH ne postoji nikakav sistem glasanja po nacionalnim grupama, samim tim ne postoji ni mogućnost da se jedan narod “preglasa”. Dakle, referendum 1. marta 1992. bio je glasanje građana BiH o nezavisnosti. Za nezavisnost je glasalo 65% birača, što je Badinterova komisija, kao dio UN-ovog organa za međunarodno i ustavno pravo, priznala kao ispravno. Na osnovu toga, Parlament BiH donio je odluku o nezavisnosti i demokratskom poretku BiH, što je i provedeno.

Takođe, Fatmir, kao predani kumrovčanin i Jugosloven, pogrešno humanizuje odbranu BiH i povezuje državnost BiH sa ZAVNOBiH-om i Jugoslavijom, iako je BiH kao nezavisna država pravno nepovezana s tim konceptima. On tvrdi da na početku rata nije postojala odbrana nezavisne i demokratske BiH, što nije tačno. Očito je da je, kao vjeran kumrovčanin, vagao hoće li JNA okupirati sve ili će se BiH izboriti za nezavisnost. Dakle, nije tačno da smo mi branili samo gole živote – branili smo nezavisnost.

Nakon donošenja odluke o nezavisnosti i demokratskom poretku, Srpska demokratska stranka (SDS) kao najjača srpska politička stranka povukla se iz parlamentarne borbe za politička prava i prešla iz parlamentarne u terorističku borbu, odlaskom u šumu. Tako smo dobili političku partiju koja je, uz pomoć JNA i Srbije, naoružala svoje članove i pokrenula teror nad Bošnjacima i Hrvatima, prema planu i programu Srpske akademije nauka i Pravoslavne crkve.

Greška predsjednika Izetbegovića bila je što je, pregovarajući s Karadžićem, od teroriste napravio političkog partnera, što je bio znak priprema za podjelu BiH. Dakle, svjesno je to uradio, i cijeli rat vodio se po tom principu.

Takođe, Fatmir ne zna da je Džordž Buš (George Bush) tražio da se odmah napadnu srbijanske i JNA snage u BiH, međutim, Alija Izetbegović to nije zatražio od UN-a jer u tom slučaju ne bi mogao praviti “fildžan državu”. To su činjenice.

Inače, veoma cijenim Tefter hefte – prilično dobro koncipirana i kritički osmišljena emisija. Ipak, doprinosi mnogo više demokratizaciji našeg društva. Bez obzira na to što, u žarkoj želji da odbrani bosansko demokratsko društvo, često kritike poistovjećuje sa stečenim kumrovačkim znanjem iz bivše Jugoslavije.