MEDŽIDA KRESO / VASVIJA VIDOVIĆ: KOS-ovke djevojke mute šerbet!

Dugo smo željeli da napišemo nešto o našim bosanskim heroinama, ali poštujući žene nismo se htjeli upuštati u takvo nešto. S obzirom da su neke od njih sudbinski vezane za našu Bosnu i njen integritet i suverenitet i da su njihova djela uzročno-posljedično vezana sa stanjem BiH kao pravne države, pa i njene nezavisnosti i […]

Dugo smo željeli da napišemo nešto o našim bosanskim heroinama, ali poštujući žene nismo se htjeli upuštati u takvo nešto. S obzirom da su neke od njih sudbinski vezane za našu Bosnu i njen integritet i suverenitet i da su njihova djela uzročno-posljedično vezana sa stanjem BiH kao pravne države, pa i njene nezavisnosti i demokratskog poretka, nije na odmet osvrnuti se na njihovo djelovanje.

Prije svega radi se o dvije žene koje su u novijoj bosanskoj istoriji imale veoma značajnu ulogu. To su bivša predsjednica Suda BiH Medjida Kreso i advokatica Vasvija Vidović. Gdja Kreso Medjida bila je supruga jednog veoma finog čovjeka, odvjetnika Mehe Krese. Meho je rahmetlija, a ona u penziji.

Iako ih ima još mnogo, ove dvije sutkinje su od posebne važnosti, zato što su uvijek imali iste šefove – Aleksandar Vasiljević, Muslimović, Slobodan Milošević i ta mračna mreža, koju su izgradile tajne službe bivšeg komunističkog poretka. Kao što smo i ranije objavljivali, u Bosni su tajne službe komunističke partije izgradile široko-dosežnu mrežu svojih agenata.

Baš kao što je to i danas slučaj, u Bosni su uvijek bile dvije struje unutar komunističke partije. Jedna je bila bosanska,a koju je predvodio Hamdija Pozderac, a druga je bila pro-jugoslovenska, veliko-srpska, koju je predvodio Raif Dizdarević. Bila je tu još i veliko-srpska struja, koja se predstavljala kao bosanska, a koju je predvodio Cvijetin Mijatović. On je bio Mason Komunističke partije. Bio je Jugović, ali ne i anti-Bosanac.  

Postojala je i jedna relativno marginalizirana struja, koju je vodio i Hrvat, Branko Mikulić. Mikulić je bio srpski zet, i bio je sklon više Srbima i Beogradu, nego Bosni, iako se i za njega veže veliko Bosanstvo. Struja Raifa Dizdarevića došla je apsolutno na vlast kada je Milošević i velikosrpska struja prosuo vrelu vodu po Hamdiji Pozdercu, izmišljajući aferu Agrokomerc. Hamdiju su ubili, jer je bio moćan Bosanac, a Fikreta zatvorili. Struja Dizdarevića veoma brzo je izgradila vlastitu mrežu, uz pomoć srpskih naci-komunista, kao i do tada nevažnog, Branka Mikulića. Uz njihovu saradnju i kroz njihovo aktivno djelovanje, svi kadrovi koji su bili podanici Hamdije Pozderca su skinuti sa pozicija i zamjenjeni Brankovim, Mijatovićevim i Dizdarevićevim.

U takvim uslovima, tik pred demokratske izbore, iz zatvora se pušta Fikret Abdić, a ove struje dovode na vlast Aliju Izetbegovica, Karadžića i Bobana. Sve njih je pomno pratila tajna komunistička služba KOS i UDBA, i vodila ka tome da se pokrene rat, sa ciljem da se dokaže da se ne moze zajedno živjeti i da se Bosna podijeli.

Ovaj projekat promjena, sačinila je SANU, koja je i Aliji Izetbegoviću, po izlasku iz zatvora, poklonila jedan primjerak. Neki tvrde da je Islamska deklaracija pisana od strane UDBA-e i da je njeno štampanje i distribuciju odradio Šešelj u Beogradu, jer nisu mogli naći nikoga u Bosni da to odradi. Deklaracija je bila ključna za dovodjenje na vlast Alije Izetbegovica, a preko njega, i ključni faktor za konačno rješenje srpskog pitanja. Da budemo realni, to pitanje je postojalo samo u srpskom nacističkom pokretu, koga su sačinjavali SPC, akademija nauka, kao i ruska obavještajna služba.

Padom i likvidacijom Hamdije Pozderca, Bosna je ostala bez bilo kakvog jakog oslonca za buduću akciju, koja slijedi poslije samog pada Berlinskog zida i nestanka SSSR-a sa političke scene. Naravno, za provodjenje politike obezglavljenosti Bosne, trebalo je posle likvidacije Hamdije Pozderca naći čitav niz ljudi koji će sprovesti taj zao i anti-patriotski plan.

Jedna od najvažnijih akcija za obezglavljenost Bosne se dešavala kroz sudski i policijski progon Hamdijinih kadrova. U tim sudskim progonima uglavnom su stradavali Bošnjaci i Hrvati, a medju njima bi se našao i poneki Srbin. Bilo je to vrijeme mraka u Bosni.  Za taj dio plana su kao glavne izvršioce pronašli u Sarajevu Vidović Vasviju, a u Mostaru Kreso Medjidu. Tako je ministar Zgonjanin uspio da preko izmišljenih afera u zatvor spremiti najjače Hamdijine kadrove, kako iz partije,  tako i privrede. Interesantno je da je jedan od njegovih pulena, bio i Jadranko Prlić.

U Mostaru je Medjida zatvorila najjače direktore Hamdije, Jolu Musu, Sadika Ćemalovica, kao i mnoge njima podredjene. Oni koji su bili pola-pola, po hitnom partijskom zadatku su bili smjenjeni.

U Bosni, Vasvija je u sudskom partijskom progonu, kao i njene kolege, koji su bili na tajnom Miloševićevom zadatku, uhapsila generalnog direktora željezare Zenica, Tomića, generalnog direktora Agrokomerca, Fikreta Abdića, kao i po Sarajevu, neke koji su bili na Hamdijinim jaslama.

Tako mi pamtimo naše heroine.

Dolaze demokratske promjene. Alija dolazi na vlast. Jednu postavlja KOS za vezu sa Hagom, da ona priprema dokumentaciju za ratne zločine, i tumači po Hagu našu stvarnost kroz spise. A Medjidu, za svaki slučaj, postavljaju za predsjednicu Suda BiH, gdje će ostati veoma dugo. Medjida je inače djevojački Avdić iz Bileće, a otac joj je bio vojno lice i živjeli su u Bijeljini. Rodica poznatog novinara Slobodne Bosne, Senada Avdica.

Tako su se na istoj liniji našli Gačani Čampare, Bilećani Advići. Jedini Hamdijin kadar u UDBA-i ostao je na nogama, Munja Alibabić, i to zahvaljujući tome što je kroz istragu Alije Izetbegovića mnogo saznao, pa su u njega bili sigurni. I čim je došlo vrijeme mraka, gurnut je u zapećak i jedva ostao živ. Jedne prilike, 96.-e godine, kad je već bio bivši policajac, pričao je kako kad šeta Baščaršijom, na njega je upereno 6 snajpera, jer on živi ovdje. Kaže, svaki dan se moli Bogu da ostane živ.

Znači, zahvaljujući jugo-srpskom establišmentu, koji je kontrolisao Milošević i Zgonjanin, kao i Dizdarević, Senad Avdić je postao novinar br.1, uvijek oduševljavajući javnost sa najtajnijim informacijama. Neki kažu to je uspio, jer mu je supruga Srpkinj, ali ja se sa tim ne slažem. Kada je Aljo zgrabio vlast i doveo Muslimovića da ga pazi, njihovoj snazi nigdje kraja. Mogli su ubiti koga su htjeli, ko im se nije svidjao, pa i komandanta Armije BiH Sefera Halilovića. Dakle, ove dvije marine bursa kumrovačke studentice, samo su nastavile brutalni obračun sa Hamdijom, a sada ojačane Dizdarevićima i Mikulićima.

U takvim uslovima, Vidovićka nikada nije pravno definirala ratnu situaciju pred medjunarodnim sudom, nego je dozvoljavala da sud prihvati narativ KOS-a – da je kod  nas bio sukob Muslimana, Srba i Hrvata. Nema nigdje ni Bošnjaka, što nam je bila prva šansa da se za nas čuje kao žrtvom. Ne, mi smo u narativu Haga, Muslimani, a Armija BiH su Muslimanske snage. Narativ koji je utvrdjen u Haagu više je štete nanio Bosni, nego sve granate koje su ispaljene na Sarajevo i druga mjesta.

U pozadini, Medjida je zajedno uz pomoć medija Bosna i gačanskog lobija, uspjela da ostane dugo na mjestu predsjednice, i za nju se ne bi mogle vezati neke afere, izuzev da nije ništa radila. Neki su pričali, da je za vrijeme sukoba Armije BiH i HVO, bila u Lištici, i da je vidjela u policiji u Lištici zarobljene armijske borce, koji su pobijeni, a za kojima se tragalo više od dvadeset godina. Nju je postavio sestrić Adila Zulfikarpašića u Dubi, gdje imaju vikendice blizu jedni drugih. Tadašnji Visoki predstavnik Paddy, bio je Adilov prijatelj i Adil je nju predložio, a Paddy postavio.

Ovo je priča koja je morala biti ispričana, jer je tužba protiv Srbije i mnoge druge optužnice za agresiju na našu zemlju, padala upravo radi mračnih igara Izetbegovića, sada Bakira, i te dvije KOS-ovke koje su u tome imale itekako ključne uloge.

Sve dok se ne izvrši lustracija u BiH, imaćemo naci-idiote na vlasti i mnogo problema pri radu na gradnji modernog demokratskog društva.

Zašto Šmit na tome sporo radi, nikome nije jasno.