RAMO KOLAR/BOSANSKE NESANICE : Kad belajbezi kolo vode, nema slobode preko vode, niti vlasti radi mode!

    Bosnu ne popušćaju.     Kad imaš šest harara problema u svom dvorištu na brdovitom Balkanu, najlakše je navaliti na male i slabe. Pljuješ susjeda, oduševiš masu svojih nacionalista podanika.    Nije zgoreg ukratko razbistrit’ jadovanje.    Sve nestabilnosti, jadi i belaji dolaze od režima iz Beograda. On ima slugu u šeher Banja Luci. Laktašenko […]

   

Bosnu ne popušćaju.

    Kad imaš šest harara problema u svom dvorištu na brdovitom Balkanu, najlakše je navaliti na male i slabe. Pljuješ susjeda, oduševiš masu svojih nacionalista podanika.

   Nije zgoreg ukratko razbistrit’ jadovanje.

   Sve nestabilnosti, jadi i belaji dolaze od režima iz Beograda. On ima slugu u šeher Banja Luci. Laktašenko je, osim Vučiću, prirastao za belajsrce caru iz Kremlja. Ovaj pak živi od zakuhavanja i negiranja, eksploatiranja i ubijanja drugog i drukčijeg i u jednu jotu.

    Sve bi oni u jedan, svoj stroj – za „svet (ruski-srpski) svoj“!

    Skupa su kontra demokracije. I vlastitih naroda naravno. Koje dršće u vječnom strahu. Iz straha se javlja poželjna agresija-agresivnost. Okrenuta protiv susjeda, komšija, civilizacije, ljudskosti.

    Terorizirati vlastito stado njihova je zabava.

    Otimati tuđe-sociopolitička odrednica.

     Vladati bez skrupula zavađajući, makijavelistička obveza.

     Kad pola Bosne se složi da ne rasprodaje državnu, našu zajedničku, imovinu, Laktašenko pobenavi. Razumljivo. Htio bi je oteti i sebi zakajtiti, kako bi njome sutra platio ogromne dugove koje je spiskao kurvi i đidiji, a ne narodu i blentitetu (podržava ga Radoboljac, kao iskusni kradljivac naše vode-rijeke-potoka).

     Kinez, Orban, Putko i ostali zajmodavci, ne vole ni jedan posto napuhanog vlasnika manjeg blentiteta, koliko vole sebe, svoje ineterese i šlajpeke.

    I tzv. zapad sve mirno gleda. Dokle će, ne zna se, a rusko-kineska čizma sve brže maršira.

    A mi mali, jesmo l’ znali?

    Znali narodni pigmejci kad su se na nacionalističkim osnovama udružili u otimanju komplet blaga tako mrskog „komunizma“ (koji nikad i nigdje postojao nije, već je daleka budućnost u ideji mog druga KM, ali bješe to pokušaj socijalizma s ljudskim licem). Uz otimačinu, bila je neophodna podjela na tri tora, a kao  izgovor vječne pljačke i vladanja.

    Jesmo mali, ali ako ne pristanemo na prodaju i izdaju, koju su nam priredile narodne vođe još devedesete i opečatili u Daytonu, imamo šansi.

   Ne, bandi prevaranata i milijardera što nas prave budalama tri decenije i koju godinu. I sjede na vlasti kao lokalni faraoni.

   Da, borbi za oslobođenje. Od lažnih demokrata i plemenskih vođa, željnih rata preko tuđih leđa, što reče onaj pjevač Karić al’ Dino.

    Ovi što rade u korist naše štete, sad će dobiti blizu stopedeset miliona maraka za pomoć građanima. Po mojoj računici, svaki od nas bi mogao dobiti po hiljadu i po maraka. Ali sam siguran kako će partijski radnici po općinama nagraditi svoje sluge i potpornike, s iznosima koji sami odrede. Za plin, struju i drva. Potpuno sam, već sada, ubijeđen da izvješće o tome nikad nećemo vidjeti.

    Kad čuješ svečane izjave, govore i poruke praznične ovdašnjih vjerskih prvaka, ništa drugo ti ne pada na pamet, do smo svi u vječnoj nirvani. Više od braće i rodijaka. Iznad podjela. Laži, prevara, nerada, smutnji, bježanije, klerobajanja, praznih glava i džepova, svakog jada i belaja. Kao da smo se zavazda vinuli iznad stvarnosti i istine.

     Ali, avaj!

    Sve to prestaje sutra, prekosutra i vraćamo se u kal svakodnevlja. Kojemu ponajviše doprinose baš oni koji se neprestano kunu i sve rješavaju – vjerom u metafiziku!

    Svejedno, baklavu je teško zaobići.

    Pažljivo, jer šećer nema ni vjere, ni nacije!!