INTERVJU: Adin Arnaut, najjači Bosanac i Hercegovac

Adin Arnaut je najjači Bosanac i Hercegovac. Jedini je član Šampion lige najjačih ljudi iz naše domovine ikada. Kamion od 18 tona vuče 25 metara, nosi vreće pijeska teške 135 kg. I to sve bez problema. U intervjuu za narod.ba Adin nam otkriva nešto više o profesionalnom Strongmanu. Većina dječaka se počne baviti nogometom, košarkom, karateom. […]

Adin Arnaut je najjači Bosanac i Hercegovac. Jedini je član Šampion lige najjačih ljudi iz naše domovine ikada. Kamion od 18 tona vuče 25 metara, nosi vreće pijeska teške 135 kg. I to sve bez problema. U intervjuu za narod.ba Adin nam otkriva nešto više o profesionalnom Strongmanu.

Većina dječaka se počne baviti nogometom, košarkom, karateom. Vi ste se odlučili za Strongmana. Kako je došlo do toga?

Strongman datira nekih 45 godina, od kada se prenosi na sve kontinente svijeta, bar što se tiče sa sportske strane. A nastao je još u vikinška vremena, kada je, legenda kaže Orm Storolfson nosio jarbol od broda. Napravio je tri koraka i nikada više nije bio isti čovjek. Rekord je star 1000 godina. Oborio ga je moj prijatelj Thor koji je prešao sa jarbolom teškim 640 kg pet koraka. Tako i ja, gledajući ovaj sport i na nagovor mog trenera Jasmina Hajdarevića (inače prvaka Danske u Strongmanu 8 puta i 4. u svijetu u svoje vrijeme ) sam ušao u profesionalni Strongman.

Koje su predispozicije da bi se neko počeo baviti Strongmanom?

Strongman takmičar mora imati genetske predispozicije za ovaj sport. Mora imati veliku čistu mišićnu masu i jake kosti. 

Za vas kažu da ste najjači Bosanac i Hercegovac. Kako se postaje najjači?

Puno treninga, puno odricanja, zalaganja, živjeti 24 časa sportski, od treninga do ishrane, željeti to više od drugih, takmičiti se sam protiv sebe, istrajati u tome svemu. U tome leži tajna. Mnogi ne daju sebe dovoljno. Granice postoje samo u glavi i treba ih zanemariti.

Jeste li još uvijek jedini član Šampion lige jakih ljudi u Bosni i Hercegovini?

Jedini sam član Strongman Champions League (najjače svjetske lige na planeti) ikad iz BiH i ponosan sam na to. To dovoljno govori o koliko teškom sportu se govori. Prije mene je bio moj trener Jasmin Hajdarević, tada se organizacija zvala IFSA, i on je bio legenda ovog sporta kada je imao samo 21 godinu. Sada imam mladog momka, Damira Stroila, kojeg sam 2016. godine vidio na SCL takmičenju. Planiram da Damir nastavi tamo gdje ja stanem. 

Šta mislite zašto interes za bavljenje ovim sportom kod nas nije velik? Zbog straha od kompleksnosti ovog sporta ili nedostatka podrške, prije svega finansijske?

Kod nas su uslovi za bavljenjem Strongmanom loši jer treba mnogo ulaganja. Zbog toga je odaziv za ovaj vrhunski nikakav. Nadam se da će se vremena promijeniti u korist sporta. Ja sam se borio i borit ću se i u budućnosti da ovaj sport dobije svoje mjesto i kod nas.

Kakav je osjećaj takmičiti se s najsnažnijim ljudima na svijetu?

Ja sam svoje sportske snove ispunio i dokazao se u svjetskom Strongmanu, takmičio se sa najvećim imenima ovog sporta i legendama sporta snage: Zydrunas Savickas, Thor Bjornsson, Ervin Katona, Radzikovski… Bio sam u finalu 2015. među najboljih 10 za najjačeg čovjeka svijeta SCL u Antaliji, od 135 takmičara koje liga broji. Nije važno takmičenje u sportu, nego kakva je konkurencija sa kojom si se takmičio. To govori sve, interesantno je takmičiti se tamo gdje su najjači.

Koji vam je trenutak u karijeri najteže pao?

Najteži trenutak u karijeri mi je bio 2016., kada mi je pukla tetiva tricepsa samo sedam dana pred takmičenje Lige šampiona, a bio sam u životnoj formi. 

Kakve su reakcije okoline na Vaš izgled? Ipak ste vi gormada od čovjeka 😉

Ne gledam kako me ljudi doživljavaju zbog izgleda. Moj primarni cilj je trening i fizička sprema koja mi je potrebna da bih mogao odraditi ono što se od mene zahtijeva. Imam 145 kg i ne gledam toliko na izgled. Kilogrami su moja oprema, koja je neophodna za ovaj sport. 

Adinova supruga s kućnim ljubimcem Grizzlyjem, teškim 60 kg.

Kako izgleda vaša dnevna prehrana?

Jedem šest obroka dnevno, od toga četiri puta meso. Prosječna osoba dnevno unosi oko dvije hiljade, a ja pet do sedam hiljada kalorija dnevno. To znači da jedem svaka dva i po do tri sata.

Šta je najteže u bavljenju ovim sportom?

U Strongman sportu je sve teško. Nema lagane discipline, da bi mogli reći ovo će biti lagano. Recimo vuča kamiona 25-30 tona ili dva kofera u rukama od kojih svaki ima po 175 kg, a moraju se nositi 25 metara. Dizanje auta od zemlje, betonske kugle po 200 kg, sve je teško.

Najvažnije je da ste psihički stabilni. Iz glave dolazi najveća snaga.

Kakav je interes ženske populacije za ovaj sport, ne samo kod nas, nego i u svijetu?

U svijetu ima žena koje se bave Strongmanom, ali nije toliko zastupljen kao muški. Nažalost! Kada se počnu baviti ovim sportom one su mu mnogo posvećenije od muškaraca, što je veoma pohvalno.

Možeš li nam, za kraj, ispričati jednu zanimljivu anegdotu?

Kada smo imali jedno takmičenje, morali su nas prebaciti mini jahtom koja prima nekih 7-8 ljudi, više veliki gliser, na određenu destinaciju. Ukrcalo se nas nekoliko jer nismo svi mogli stati, pa je vozač rekao da će se vratiti po drugu grupu. Krenuli smo nekih 50 metara, kada vidimo čovjek okreće gliser nazad i vraća nas. Bili smo u čudu jer nismo znali što se zbiva. Organizator takmičenja nam je rekao da je gliser počeo tonuti i da trebamo iskrcati još nekoliko takmičara jer smo preteški. (smijeh)

V.A.

Moglo bi vas zanimati: INTERVJU: Bosanka Ruža Janjiš, pobjednica hrvatskog The Voicea