INTERVJU / ADNAN HUSKIĆ: Proteste 2014. niko nije mogao predvidjeti, a nagomilane frustracije građana bi mogle opet eksplodirati!

Adnan Huskić je univerzitetski predavač u oblastima međunarodne i domaće politike. Stručnjak je za domaću i javnu politiku, te političku analizu. Co-autor je i urednik par knjiga iz oblasti spoljne i domaće politike, kao i autor mnogih članaka u stručnim i informativnim magazinima. Ekskluzivno za portal “Narod.ba” Huskić govori o izborima u Njemačkoj, nepotističkim i koruptivnim pojavama koje pogađaju u posljednje vrijeme […]

Adnan Huskić je univerzitetski predavač u oblastima međunarodne i domaće politike. Stručnjak je za domaću i javnu politiku, te političku analizu. Co-autor je i urednik par knjiga iz oblasti spoljne i domaće politike, kao i autor mnogih članaka u stručnim i informativnim magazinima. Ekskluzivno za portal “Narod.ba” Huskić govori o izborima u Njemačkoj, nepotističkim i koruptivnim pojavama koje pogađaju u posljednje vrijeme Kanton Sarajevo, građanskom neposluhu, procjenama za Izbore 2018. godine, navodima Lorda Paddy Ashdowna oko budućnosti BiH u Domu lordova, “Belgijskom modelu” uređenja BiH, i mnogo više. 

Poštovani g-dine Huskić, krenimo sa nedavnim izborima u Njemačkoj. Stranka Angele Merkel uvjerljivo je pobjedila, iako je izgubila značajan broj glasova naspram izbora 2013. godine, dok je SPD, prema analitičarima, doživio neku vrstu izbornog kraha. Ultradesničarski ili “antiimigrantski” AfD je ušao u Bundestag sa čak 14% glasova, što je zaista veliki uspjeh, a Merkelova je najavila da će sa njima razgovarati vezano za uspostavu vlasti, navodeći da “prema svima treba imati sluha”. Smatrate li da će izborni rezultati u Njemačkoj, odnosno nova vlast, u kojoj će vjerovatno kako stvari stoje sjediti i AfD, utjecati na odnose između Njemačke i BiH, te mislite li da će trend pada ljevice u Njemačkoj imati utjecaj na rezultat ljevice u BiH na sljedećim izborima?

Ulazak AfD u njemački Bundestag će sigurno znatno zaoštriti retoriku unutar parlamenta, ako je suditi po dosadašnjem djelovanju AfD u regionalnim parlamentima u kojima je bio zastupljen. U obzir moramo uzeti i to da je u iznenađujućem obratu dan nakon izbora na slavljeničkoj konferenciji za štampu iz AfD demonstrativno istupila jedna od dosadašnjih ključnih figura Fauke Petry, koja će dalje djelovati kao nezavnisna poslanica, a što se smatra pobjedom radikalnijeg krila AfD nad umjerenijom strujom. Iznimno je mala vjerovatnoća da će AfD, a pogotovo ovako radikalizirani AfD, postati koalicioni partner Uniji (CDU-CSU). Mnogo je realnija varijanta da će uspjeh AfD i njihovo značajno prisustvo u Bundestagu imati negativan uticaj na samu Uniju, u kojoj značajan dio članstva, pa i vodećih figura smatra da je pretjerano pomjeranje prema centru u konačnici ostavilo desnu stranu nebranjenom i omogućilo na kraju ovakav uspjeh AfD.

Već ranije su se čula glasna protivljenja politici Kancelarke prema izbjeglicama iz najvišeg rukovodstva Unije, a posebno CSU. Ne smijemo zanemariti činjenicu da je upravo bavarski CSU podnio najveće gubitke na ovim izborima od 1949. godine, a pred njima su regionalni izbori naredene godine na kojima bi, kako sada stvari stoje, mogli upravo zbog AfD izgubiti apsolutnu većinu u Landtagu. To je za njih neprihvatljivo, pa će sasvim sigurno vršiti veliki pritisak na Angelu Merkel da se politika Unije i pregovori oko vlasti prilagode novonastalnoj situaciji. Seehofer, šef CSU, je već najavio značajno pomjeranje stranke udesno kao odgovor na epilog izbora.

BiH i Zapadni Balkan ne stoje visoko na listi pitanja o kojima se govori. Vrlo vjerovatno značajnijih promjena u politici prema BiH neće biti. Međutim, ovakav raspored snaga u Bundestagu i među političkim subjektima u Njemačkoj će, vrlo vjerovatno, značajno uticati na najavljenu diskusiju o budućnosti EU. U tom smislu bi se mogle osjetiti negative refleksije i na pitanje procesa proširenja EU, iako se radi o relativno dalekoj perspektivi, što bi se u konačnici moglo negativno reflektirati i na BiH i na regiju.

G-dine Huskiću, ovih dana je veliku buru stvorila priča portala zurnal.ba o činjenici da je premijer Kantona Sarajevo dodijeljivao nepovratne grantove iz budžeta Kantona svojim stranačkim kolegama iz SDA, između ostalog i bivšem “po zakonu” premijeru FBiH Nedžadu Brankoviću, ali i brojnim drugim stranačkim poznanicima. Pored toga, objavljena je šokantna informacija da su zapravo firme zeta Bakira Izetbegovića, godinama primale poslove u koje se broje desetinama miliona KM koje se odnose upravo na razvijanje vodne i plinske infrastukture u Sarajevu i cijeloj BiH? Kako komentarišete ove skandalozne pojave, te mislite li da ikakav skandal može više građane ove zemlje natjerati na neposluh prema vlastodršcima?

Prije svega, to nisu nikako nove pojave. Zloupotreba i nedomaćinsko raspolaganje javnim sredstvima je norma u BiH, već duži vremenski period. Problem je to što BiH predstavlja eklatantan primjer države koju su zarobile političke elite, tačnije interesne grupe pod maskom političkih stranaka. Vrlo direktno, cilj bavljenja politikom u BiH je za većinu velikih stranaka pitanje uspostave kontrole nad javnim resursima, te raspodjele istih unutar svoje klijentelističke mreže. Već je dobro poznata stvar da je i percepcija javnosti takva jer mladi u stranke ulaze zarad ličnog probitka i profesionalnog napredovanja, te se preko stranaka rješavaju sva moguća privatna i poslovna pitanja, što u konačnici znači da je ulogu institucija i države nadomjestila stranka. Više je države u institucionalnom smislu bilo u bivšem sistemu nego sada. Sada je država postala zaista samo instrument političke oligarhije u BiH, koja gospodari svaki njenim segmentom, bez izuzetka.

I do sada je javnost u BiH bila uglavnom nijema na ova i ovakva dešavanja, sa izuzetkom frustracije i protesta na društvenim mrežama i u internim razgovorima. Ta nemogućnost mobilizacije, ogromna društvena fragmentacija, ovisnost o vlasti na ovaj ili onaj način, strah, a sasvim sigurno i potpuni izostanak želje da se izađe iz zone udobnosti, šalju nedvosmislene signale vlastodršcima da je njihovo ponašanje u konačnici prihvatljivo. Zašto bi ljudi koji čine vlast na sopstvenu inicijativu dokidali svoje privilegije skrivajući se iza „zakonitosti“ istih ili se prestali ponašati kako se sada ponašaju, kada reakcije na to takvo ponašanje nema. Mi smo, kao građani, apsolutni saučesnici vlasti u procesu pljačkanja nas samih. Da ne budem grub, ali time na tragikomičan način samo potvrđujemo stereotipe o Bosancima iz viceva.

Međutim ne smijemo zaboraviti da niko, ali apsolutno niko, nije predvidio ni proteste iz 2014. Sjetite se šoka koji je preživjela tadašnja vlast. Sjetite se konferencija za štampu na kojima su se slikali sa svojom pretorijanskom gardom, koja se zarekla da će ih braniti, kao i u ratu. Ništa ne garantuje da ovako nagomilane frustracije neće još jednom eksplodirati, kao što niko ne zna ni kojim intenzitetom i na koji način će se to desiti. Trenutačno, vlast u velikoj mjeri koristi sva raspoloživa sredstva za anuliranje nezadovoljstva i za kupovinu socijalnog mira, s tim da je novca svakim danom sve manje, a nezadovoljstva sve više. Očekujem pojačavanje represije i brutalniji odnos vlasti prema nezadovoljnima, a isto tako mislim da dijalog sa vlašću nema više nikakvog smisla.

Prije par dana objavljeni su rezultati ankete “IPSOS-a” koji se odnose na popularnost stranaka kao i pojedinih političara u BiH. Njihovi rezultati navode da će u RS-u SNSD uvjerljivo pobjediti, dok će u FBiH, SDA pobjediti, iako sa značajnim padom glasova, te da će HDZ sa 14% biti druga, da će SDP i SBB dijeliti sa 13% treće mjesto dok će i Nezavisni Blok Senada Šepića dobiti dosta jakih 10%, što čini četvrti najjači rezultat. Ukoliko znamo da će HDZ sigurno biti pobjednik u hrvatskom korpusu, pretežno zahvaljujući agresivnoj politici sarajevske “ljevice” prema takozvanom “hrvatskom pitanju” kako ga to često nazivaju, mislite li da će biti moguće da SBB, SDP i HDZ te Nezavisni Blok imati tolerancije i dosljednosti da naprave zajedničku koaliciju bez SDA stranke, te šta je Vaš komentar na ove rezultate općenito?

Nisam vidio istraživanje, tako da ne mogu komentarisati rezultate. Posebno iz razloga što većina istraživanja u koje sam imao uvida u ovako ranoj fazi prije izbora imaju vrlo značajan broj neodlučnih ili onih koji ne žele da odgovore. To u velikoj mjeri čini upitnim vjerodostojnost ovakvih istraživanja. Zgodno bi bilo kada bi IPSOS ovakva istraživanja radio u formi barometra, makar jednom mjesečno. Tada bismo na osnovu trendova mogli pratit analizirati promjeranja na političkoj sceni, te praviti projekcije.

Slažem se sa konstatacijom da je agresivna politika ljevice uticala na jačanje podrške HDZ-u i ovo govorim ne ulazeći u sam merit diskusije, već kao analizu efekata. Iz te vizure, teoretski je moguće formirati vlast bez SDA, s tim da će to teško biti moguće bez HDZ. I iako HDZ ne bi bio najsretniji u toj varijanti, oni neće odbiti ulazak u vlast ni u toj konstelaciji, dok god budu dobili ono što smatraju da im po njihovom feudalnog shvatanju ustroja Federacije pripada. Cilj stranaka, koje ste naveli kao alternativu SDA bi stoga morala biti promjena načina vođenja politike, što bi se u najvećoj mjeri moglo provesti na nivou nekoliko kantona u Federaciji. Uspostava principa pravde, transparentnost i otvorenost, te brutalan i beskompromisan obračun sa sveprisutnom korupcijom, kriminalom i zloupotrebom javnih sredstava bi vrlo vjerovatno povratio povjerenje građana u vlasti i institucije, što bi bio nužan preduslov za naredni korak, a to su izbori 2020 i 2022.

Kao iskusan politički analitičar, da li Vi imate neke preliminarne prognoze vezano za rezultate za članove Predsjedništva BiH? Mislite li da ljevica treba ponuditi bošnjačkog ili hrvatskog člana? Šta je Vaše mišljenje na tu temu?

Pošto većina stranaka još uvijek nije izašla sa imenima, nemoguće je licitirati sa rezultatima, a ukoliko stranke ljevice izađu sa zajedničkim kandidatom, mislim da bi to trebao biti kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva. Kandidirati i stati iza kandidata za hrvatskog člana bi sigurno rezultirao produbljivanjem krize u Federaciji. Šta god mi intimno mislili ili željeli, Bosna i Hercegovina je u najvećoj mjeri koncipirana kao konsocijacijska država. To znači da je zbog nemogućnosti akomodacije konflikta među etničkim grupama u BiH, bilo nužno uspostaviti mehanizme i norme koji onemogućavaju preglasavanje bilo koje grupe. Konsocijacijski aranžmani su prelaznog karaktera i mogu biti prevaziđeni internalizacijom tih i takvih normi.

Dakle, kada se među grupama uspostavi dovoljno povjerenja i kada princip zloupotrebe većinskog statusa ili koaliranje dvoje protiv jednog postane neprihvatljiva norma, možemo govoriti o tome da se BiH postepeno transformira u tipičnu većinsku demokratiju. Tako to izgleda sa teoretskog stanovišta.

Naravno da je naša situacija znatno kompleksnija, što zbog činjenice da je sada jedan narod, Bošnjaci, čini apsolutnu većinu u BiH, te da došlo do gotovo potpunog zarobljavanja države od strane interesnih grupa koje se skrivaju iza zaštite naroda, sve dok vrše sustavnu pljačku svih nas. Ovo u velikoj mjeri komplikuje i diskvalifikuje konsocijacijski princip, koji postaje krinka za mono- i trans-etnički kriminal, radije nego princip zaštite interesa etničkih grupa. No, svejedno, dominantan diskurs stavlja upravo pitanja interesa etničkih grupa na prvo mjesto i svi dosadašnji pokušaji da se javnosti situacija predstavi u drugačijem svijetlu su permanentno anulirani temom međuetničkih odnosa. Alternativa trenutnim vlastodršcima ne smije stoga gubiti iz vida viziju jedne moderne i demokratske Bosne i Hercegovine, ali istovremeno mora shvatiti trenutnu politiku kao umjetnost mogućeg i izvedivog.

Postalo je više nego izvjesno, da do izmjena Izbornog zakona neće doći prije sljedećih izbora. HDZ otvoreno najavljuje da, ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona, izborni rezultati se neće moći implementirati, uzimajući u obzir na postojeću Odluku Ustavnog suda koja je “neustavnim” proglasila Odredbe koje se odnose na izbor delegata u Dom naroda FBiH. Šta Vi mislite, kako promjeniti Izborni zakon, kada je postalo jasno da ni jedan narod neće ponuditi modalitet Izbornog zakona koji bi bio prihvatljiv za druga dva naroda?

Ovdje se zaboravlja ili namjerno ignoriše jedna stvar. Centralna izborna komisija BiH, kao zvanični predlagač i najpozvanija institucija u ovom slučaju, može, a sada i mora, napraviti analizu i predložiti nužne izmjene izbornog zakonodavstva. Pošto, kako ste rekli, ne postoji konsenzus u Predstavničkom domu BiH, Izborna komisija, kao iznimno dobro plaćena skupina visokih državnih službenika izabranih na duži period, bi se trebala početi baviti sopstvenim poslom, te nužno proaktivno intervenisati i djelovati u ovom slučaju. Njihova dosadašnja indolentnost je apsolutno neprihvatljiva.

Protekli vikend je održana sjednica Komisije Doma Lorodova Velike Britanije, na kojoj je između ostalog, Paddy Ashdown rekao da će BiH postati “propala zemlja”, ukoliko ne dođe do zaokreta “amneziji” međunarodne politike prema našoj zemlji, te ukoliko ta ista međunarodna zajednica ne shvati opasnost koja vreba od predsjednika Turske Erdogana i predsjednika Rusije Putina, kada je riječ o pokušaju destabiliziranja BiH, kao neka vrsta njihovog ličnog obračuna sa EU i SAD. Šta Vi mislite o ovim vrlo ozbiljnim navodima Lorda Ashdowna?

Unilateralnim povlačenjem međunarodne zajednice iz BiH nastao je vakuum koji trenutno popunjavaju akteri, o čijim se iskrenim namjerama zaista da diskutovati. Ti novi akteri, u čemu prednjače Rusija i Turska, to ne čine bez aktivnog sudjelovanja dijela političke elite u BiH. Što se motivacije Rusije tiče, ona je primarno dio šire priče o konfrontaciji Rusije i Zapada, a tu su i energetski i drugi ekonomski interesi, koji igraju ulogu. Kod Turske se radi o kontinuitetu politike koju je osmislio i aktivno zagovarao bivši premijer i ministar vanjskih poslova, Ahmet Davutoglu. Sličnost između oba aktera je u tome da trenutni globalni diskurs, nastao s krajem Hladnog rata, vide kao potrošen, te da se isti transformiše u nešto drugo.

U takvoj novoj viziji svijeta i poretka se oni pozicioniraju na potpuno nov način. Oni sve manje prihvataju zapadni diktat, a otvoreno odbacuju i, po njima obezvrijeđene, vrijednosti zapadne liberalne demokratije. Samo vrijednosno opredjeljenje obje države bi nam trebalo biti razlogom za bojazan što se njihov uticaj u BiH osjeti sve više. Pri čemu se, nužno, moramo zapitati kakvi vrijednosni stavovi su trenutačno bliži većini u BiH, te čemu mi to suštinski gravitiramo, Okcidentu ili Orijentu. Opštoj konfuziji u našim glavama ne pomaže ni trenutna politička i vrijednosna kriza kroz koju prolazi Evropa i Zapad, koji su uglavnom nezainteresovani za BiH.

Pored toga, također je Lord Ashdown naveo, kako BiH, svjestan da neće doći do unutrašnjeg dogovora, zbog čega nam prijeti eskalacija nasilja, kako možda BiH treba razmisliti o “belgijskom modelu” uređenja zemlje. Obzirom da hrvatski faktor često spominje ovaj model kao dugoročno rješenje koje bi zadovoljilo sve faktore u BiH, dok najbrojniji narod takav prijedlog apriori odbacuje i osuđuje, kako Vi komentarišete prijedlog g-dina Ashdowna? Da li se on ovdje stavio na stranu hrvatskog faktora u BiH, ili možda bošnjački narod mora shvatiti da treba početi razgovarati o različitim modalitetima za budućnost zemlje?

Za Lorda Ashdowna bi se, istom logikom, dalo reći da je prije bio na strani Bošnjaka, zagovarajući i aktivno radeći na izgradnji institucija države u vrijeme kad je bio Visoki predstavnik u BiH. No, ono što meni smeta je nemogućnost da makar samo na trenutak izađemo iz matrice etno-teritorijalizma kao jedinog kriterija za uređenje države i sagledamo stvari iz druge perspektive. Ne isključujem mogućnost da bi dosljedna federalizacija BiH bila moguće rješenje, te da bi možda rezultirala i relaksacijom među-etničkih odnosa, a moguće i suštinskom pluralizacijom političkog prostor unutar tih monoetničkih zajednica. Ali kako onda objasniti taj paradoks da, primjera radi, Republika Srpska, koja ima ogromne ovlasti i vodi samostalnu ekonomsku i socijalnu politiku, i nakon prodaje Telekoma RS i privatizacije NIRS, ekonomski i socijalno kolabira pod teretom korupcije, kriminala, a sve više i represije. Zar ne bi, po toj logici, uglavnom etnički čista sredina bila garant prospariteta i dobre vlasti. Zašto RS ne cvjeta? Isto bi se moglo reći i za Kanton Sarajevo.

Tu vam ne smetaju drugi i drugačiji, nemate problem među-etničkih odnosa, a rezultanta je jednako tako nesposobna, korumpirana i neodgovorna vlast. Ukratko, ne postoje nikakve garancije da bi građanima BiH, ma gdje se nalazili, bilo bolje unutar drugačije posložene BiH. Da postoji korelacija između etničke homogenosti i kvalitetne i prema građanima orijentirane vlasti, teško bi bilo argumentovano biti protiv toga. U izostanku toga, ja ne mogu pitanja etno-teritorijalne redistribucije, čak i da su jednostavna za sprovesti, smatrati suštinom problema.

Da li Vi uopšte vjerujete u dugoročno rješenje koje će od ove zemlje napraviti demokratsku i funkcionalnu državu? Jesu li stvari otišle predaleko?

Na sreću, stvari nisu još otišle predaleko. Još uvijek postoji mogućnost da se ispravnim politikama i odgovornim odnosom prema javnom povrati i povjerenje građana u institucije. Nije demokratska tranzicija sa svim svojim dimenzijama jednostavna i bezbolna stvar. Ni druge države, za koje već neko vrijeme smatramo da su značajnije napredovale u tom smislu, a govorim o našim susjedima lijevo i desno, nisu bespovratno na putu demokratskog razvoja. Jedni zbunjeno tumaraju bespućima povijesne zbiljnosti, a drugi klize u polu-autoritarni sistem. Naš problem je, međutim, u tome da zbog opšteg beznađa i katastrofalne politike gubimo vrijedan dio populacije kroz emigraciju. Tako da je prevashodan cilj zaustaviti dalje propadanje i pružiti ljudima viziju da ovdje može biti bolje.

Razgovarao: Redakcija