INTERVJU: Bosanka Ruža Janjiš, pobjednica hrvatskog The Voicea

Ružo, ti si najpoznatije lice hrvatskog The Voicea, ali prije toga si bila jedno od najpoznatijih lica Odžaka, grada u Posavskom kantonu, gdje si odrasla i završila gimanziju. Još kao dijete si pokazala interes za muziku, naročito pjevanje. Možeš li nam reći nešto više o svojim muzičkim počecima? Jesi li uvijek vjerovala da ćeš biti ovdje […]

Ružo, ti si najpoznatije lice hrvatskog The Voicea, ali prije toga si bila jedno od najpoznatijih lica Odžaka, grada u Posavskom kantonu, gdje si odrasla i završila gimanziju. Još kao dijete si pokazala interes za muziku, naročito pjevanje. Možeš li nam reći nešto više o svojim muzičkim počecima? Jesi li uvijek vjerovala da ćeš biti ovdje gdje si sada?

Kao dijete sam se uvijek pitala: „Kako se uopće postaje pjevačicom?!“, jer sam oduvijek lijepo pjevala. Prijatelji i rodbina voljeli su me slušati i uvijek su iznova tražili da im pjevam. Nisam nikada tražila put do mikrofona, on mi se uvijek nudio i stavljao pred mene (zato sam i izjavila na The Voiceu da nisam ja izabrala glazbu, nego je ona izabrala mene).

Kada sam krenula u školu, učiteljica me hvalila i savjetovala mi da se pridružim školskom zboru. Nakon rata, sa 11 godina sam se vratila u Odžak i trebala sudjelovati na svom prvom festivalu Djeca pjevaju hitove, ali kako te subote nije bilo struje, odgodili su festival; a kako ni naredne subote nije bilo struje, tata me nije ni vozio, kaže: „Neće TO biti ni sada, vidiš da nema struje u cijelom Odžaku!“ A oni su taj put uključili agregate. (smijeh)

Tako da sam sljedeće godine učestvovala prvi put na festivalu i svojila 3. mjesto i to bolesna i sa povišenom temperaturom, bravo ja 🙂  Sudjelovala sam, od tada, na par festivala, često osvajala nagrade, uvijek sam voljela pisati pjesme, ali i priče, te je sve nekako krenulo glazbenim putem.

Prije nego si se prijavila na The Voice, pjevala si samostalno ili sa bendovima. Molim te da nam kažeš nešto više o svojim prvim ozbiljnijim koracima prema profesionalnoj karijeri?

Krenulo je sve 2013. kada je moj tadašnji bend odlučio snimati vlastite pjesmu i započeo suradnju sa osječkom autoricom Gordanom Budimir. Snimili smo par pjesama, te kada je na red došla moja pjesmu „Tri i petnaest“, koju sam odlučila podići produkcijski u studiju Željka Nikolina (dobitnikom Porina za aranžmane i produkciju), Želja me preporučio izdavačkoj kući Croatia Records i sve se podiglo na višu razinu. Mogu reći da mi je singl „Tri i petnaest“ prvi ozbiljni estradni početak.

Kako si došla na ideju da se prijaviš na hrvatski The Voice?

S prve audicije na The Voiceu. Photo by Dario Njavro

Odlučila sam se prijaviti kada je izašla pjesma „Tri i petnaest“ i kada sam, promovirajući pjesmu po radio postajama shvatila kako je užasno teško probiti se do etera. Također su me često su znali pitati da li sam se prijavila na The Voice, jer zaista je taj show odskakao od ostalih sličnih, pa sam se iz tog razloga i odlučila prijaviti.

Bila si ubjedljivo najveselija i najoptimističnija kandidatkinja. Šta je tajna tvog optimizma? Je li on tajna tvog uspjeha (kako zračiš- tako privlačiš)?

Pa sad… definitivno je veselije kad si optimist, a i „kako zračiš- tako privlačiš“ ima svoje. No, smatram da je svaki djelić pridonio mojoj pobjedi; i taj otkačeni pozitivni karakter i emocionalno pjevanje koje je pronašlo put do publike. Samo optimizmom se ne stiže daleko. Ako se pokrenemo, tada ćemo negdje i stići. Meni je cijela The Voice avantura bila predraga i uživala sam „do ibera“ pa sam možda zato i izgledala tako veselo. Previše sam gorkih trenutaka vidjela u životu da ne bih prepoznala one lijepe i uživala u njima.

Pjesma Neke dane je imao vrhunski start. Kakvo je saznanje da si otpjevala (svoj prvi) hit? Jesi li se nadala ovolikom uspjehu ovog singla?

Sa snimanja spota za pjesmu Neke dane. Photo by Ivan Crepić

Drago mi je što je to jedna kvalitetna pjesma na kojoj smo svi dali sve od sebe (i Bruno Kovačić kao autor i producentski duo EchoPilot i cijeli tim izdavačke kuće Universal Music Hrvatska, kao i naš generalni manager iz Beča, pa zatim cijeli tim, na čelu sa Filipom Filkovićem Filtzem, koji je radio na spotu itd.). Presretna sam svojim prvim hitom i preponosna sam na sebe. Samo da se hoće tako i nastaviti- nitko sretniji od mene.

Pjesma Ne staješ nastala je u suradnji s austrijskim producentskim duom EchoPilot. Ovaj duo je producirao i tvoj singl Neke dane. Očito je da si bila zadovoljna suradnjom prvi put, te si ih izabrala i za najnoviji singl. Kakva su bila iskustva?

Ruža s producentskim duom EchoPilot

Sjedište moje izdavačke kuće je u Austriji (tj. u Beču) i oni već neko vrijeme surađuju sa Florianom Cojocaru i Martinom Kromarom, koji čine duo EchoPilot. Čula sam njihov rad i oduševila se, pa je nekako prirodno bilo otići u Beč i snimiti tamo pjesmu.

Kada sam ih upoznala, kliknuli smo na prvu te smo u pauzama od „Nekih dana“ razgovarali o „Atemlos-u“ (pjesmi „Ne staješ“) koju su mi bili poslali da preslušam i za koju sam znala da će biti moja, te kako je bila na njemačkom jeziku, prevodili su mi o čemu pjesma pjeva i tad je bilo zabetonirano da ću je ja izvoditi, jer zaista je fenomenalna.

U humorističnom duhu ispjevana je ništavilost kojom smo zaokupljeni dok smo mi fokusirani na viralni svijet, onaj opipljivi prolazi pored nas. Uvijek sam voljela ironično i ponekad groteskno govoriti o groznim životnim istinama, tako da me sudbina spojila sa „Ne staješ“- točno tako ja vidim svijet.

Koje su razlike u ova dva singla? Ne samo u tekstu, nego i u emocijama koje si imala pri njihovom nastajanju? Jesi li osjećala samopouzdanje ili pritisak pri nastanku pjesme Ne staješ?

Pri nastanku prvog singla sam imala mali pritisak, jer se što prije trebao izbaciti nakon završenog The Voicea. Kod drugog singla nisam imala nikakav pritisak, jedino me malo mučilo da li će me publika shvatiti u „Ne staješ“, jer pjeva o globalnoj robotizaciji i kalupiranju u koje smo upali i stalno skače po nekim ironičnim primjerima.

Ono što sam spoznala- neću svoju publiku podcjenjivati! Pjesma ima podjednako dobre kritike kao i „Neke dane“ i jedva čekam da snimimo spot pa da zasja u punom svjetlu. Različite su te dvije pjesme po senzibilitetu i načinu shvaćanja problema; u „Nekim danima“ evoluirali smo i okrenuli novu stranicu u životu pa ćemo te „neke dane“ izbrisati i idemo dalje, dok kod „Ne staješ“ želim ljude potaknuti na promjenu.

Ako ste nesretni, mijenjajte nešto! Ili kao ja- promijenite sve. Nije lako, ali mi je uvijek jedan odgovor za svako „što ako…“ jednostavno „pa šta!“. Tko je hrabar neka se mijenja. Rezultat je neprepoznatljiv. Naravno prije odluke o svom mijenjanju, konzultirajte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.  (smijeh)

Nedavno si dobila Zahvalnicu grada Odžaka. Slobodno možemo reći da je to grad umjetnika; rodni grad Muse Ćazima Ćatića i Mehe Puzića. Osjećaš li dodatni pritisak zbog tako slavnih imena, naročito Mehe Puzića, budući da je i on bio pjevač? Kakav je osjećaj biti uspješan u „vlastitoj čaršiji“?

Divan je osjećaj biti uspješan u bilo čijoj čaršiji, pa tako i u vlastitoj. Još ne spadam u klub s ove dvije Veličine, trebam još puno masla pojesti za tu članarinu. Ne osjećam nikakav pritisak i to, ne samo po tom pitanju, nego općenito, jer: „Što ako ne budem popularna kao Meho Puzić?“ Ja kažem: „Pa šta!“ Jedini pritisak koji me muči je nizak pritisak, ali kafa to riješi. (smijeh)

Kako izgleda tvoj život, sada nakon The Voicea i nakon dva super uspješna singla? Na šta se još privikavaš?

Nisam toliko popularna i, na svu sreću, preobična sam da bi ljudi bili zaluđeni sa mnom, tako da (zasada) nemam tih problema. Nakon The Voicea sve je isto, radim pjesme, putujem, pjevam; to vam je kao kad netko dobije bolji posao- sve je isto, a bolje.

Jesu li u nastajanju još neke nove pjesme, album možda? Kako općenito vidiš ovu godinu na poslovnom planu i gdje se vidiš u budućnosti?

Ne volim baš gledati u budućnost, ali evo… Vidim nekoliko albuma, velike koncerte i svoju obitelj. Ovu se godinu vidim živa i zdrava, pa šta bude 🙂

Nedavno si nastupala kao model i na Sajmu vjenčanja. Vjenčanica ti je super pristajala. Hoće li Ruža krenuti i u mankenske vode? Ili se možda, uskoro, udati?

Hvala puno. Uvijek ću se odazvati na tako divne manifestacije, još kad su humanitarnog karaktera, kao što je bila VIP revija na Sajmu vjenčanja koja se nosila za Udrugu Palčič, bez dvojbe! Udat ću se uskoro, ali ne bih o tome.

Ružo, molim te da daš poruku svima koji žele ostvariti uspjeh koji ti sada imaš.

Prvo: „Bez muke nema nauke!“

Drugo: „Tko ne riskira- ne profitira!“

Treće: „Sreća prati hrabre!“

Četvrto: „Zabavljaj se, život nema reprizu!“

I najvažnije, peto: „Nikad nemoj sjediti na ‘ladnom betonu!!!“

Nisam ja nitko da dajem savjete. Svi vi vrlo dobro znate kako biste željeli provesti ovaj kratak život (oni koji ne znaju, nije bed, nisam ni ja znala do 27. godine, a neki nikad ne otkriju), samo nemojte živjeti za tuđe mišljenje, to će vam samo dizati pritisak, a onda ćete morat jesti luk, pa će vam smrdit iz usta i opet neće biti dobro. (smijeh)

Zaboravih još dodati: „Pare nisu bitne!“ Otkad sam odlučila da mi pare nisu bitne, dolaze sa svih strana. Život je stvarno čudan i ludi ste ako ga shvatite ozbiljno. Voli vas Ruža 🙂

Svakako vam preporučujemo da pratite našu Ružu i na Facebooku 🙂

V.A.

Moglo bi vas zanimati: INTERVJU: Adin Arnaut, najjači Bosanac i Hercegovac