RAMO KOLAR / GRADSKI DANI TEKU: Kad neko minira nacionalni spomenik, sutra će komšijsku kuću…i to žurno!?

Sjedam s drugom, diplomatom na odmoru. On se uzelio stare dobre raje i atmosfere, jemeka i jedaka, harlajatarlajisanja, ja uobičajeno hladujem nakon odrađenih jutarnjih ili prijepodnevnih dužnosti. Fina bašča, atmosfera skoro starinska, , kad eto jednog.    „ Oooo, gdje si, kako si, viče u trku.    „Dobro je, avo malo na odmoru, hajd sjedi […]

Sjedam s drugom, diplomatom na odmoru. On se uzelio stare dobre raje i atmosfere, jemeka i jedaka, harlajatarlajisanja, ja uobičajeno hladujem nakon odrađenih jutarnjih ili prijepodnevnih dužnosti. Fina bašča, atmosfera skoro starinska, , kad eto jednog.

   „ Oooo, gdje si, kako si, viče u trku.

   „Dobro je, avo malo na odmoru, hajd sjedi jarane pa ćemo se ispričati, smiren je diplomata.

   „Joj, nemam ti vremena drug, žurim, naleti ti na kafu.

   Eto mlade, pozdrav i bujrum, a odgovor: „Žurim, već kasnim, odletje.

   Treći, četvrti, odgovor isti: žurim.

   Sretnem kolegu penzića, besposlen stonasto, kava, pitam, on se sav usplahiri: „Žurim, moram dolje, gore, tamo vamo…

   Ljudi se, gledam, na ulici, skoro sumanuto sudaraju, izvinjavaju, ispričavaju, razlažu rukama, zapinju zašta stignu, oznojeni, poluizgubljeni, smrknutih lica, u grču, zamantani. Žure. Prestići sami sebe. Obaveze. Stvarne i izmišljene. Takmiče se sa zamišljenim protivnikom. Mastodontom od vremena. Koji je nedefiniran, bez slike i oblika a svemoćan. Zavuče se u najmanji kutak mozga pa neprestano rovinja. A velik istodobno ko Zemaljska kugla. Proizvod firme općega imena kapitalizam, imperijalizam.

   Žedna profita proizvodi većinu onoga što čovjeku ne treba. Zatrpava ga stvarima. Propaganda i proizvodnja lažnih vrijednosti toliko je moćna da dvonožni smrtnik pade kupujući. I postvarujući se. Kad je tako, gomilaš stvar na stvar i nikad ti nije dovoljno. Otuđiš se od svoje suštine, humanuma i praksisa. A da bi nabavljao sve novije i modernije, treba mnogo novaca. Do istih većina dolazi radom. I tako ga treba sve više za sve manje stvari. Padaš s nogu leteći da sve stigneš. I budeš ko i drugi. Mada su oni ipak samo drugi, okružuju te i ocjenjuju a tebi stalo.

   I zato se žuri. Imati, ne-posjedovati što više. Dok gubiš sebe, trčeći za vazda izgubljenim vremenom, krpaš estetiku kičem i šundom. A njega se ima kupiti gdje hoš. Vladaoci to maksimalno potiču. Narod, čovjek, pretvoren u stvar ne može ni misliti, ni djelati. Najmanje mijenjati svijet. Barem oko sebe. I zato žuri. Kako ne bi mislio na promjene. Mučno je to i dugo traje. Tu nema žurbe. Tu bi etika nadvladala krhki, promjenjivi i sumnjivi moral vladajuće klase.

   Zato je masi prodana sentenca: vrijeme je novac. Žalosno, ali zaživjelo kao glavna odlika onoga čudesa koje obuzima potrošača, konzumenta i ekstra eksploatiranog radnika. Kojemu danas, namjesto osam sati rada, osam sati sna i osam sati kulture u najširem smislu, nude tek dvanest sati rada i dodatni posao za malo više para i roba. Takav ne može spavati ni četiri sata ko čovjek. Opasala ga insomnija. I zato žuri sastaviti „kraj s krajem“, ma gdje bio, radio i živio.

   Takvih briga nema laktaški Laktašenko Bogatenko. Niš ne radi, para ko blata. E u takvog se onda narodna žurba pretvara u podsvjesnu žudnju za rušenjem, bolom i nadmoći. Moglo se to ilustrativno vidjeti dok je fatao zjala kod ruskog šefa diplomacije. Jednog od suautora agresije na Ukrajinu. Gdje ubijaju djecu, ruše bolnice, pale žito i mržnjom ubijaju sve što ne liči na zločincara u njiha. Ojačan vjetrom haosa i smrti u Rusiji Laktašenko je prosuo cijeli vokabular uvreda na račun zemlje kojom, nažalost upravlja. Najavio daljne jade narodima (građani su već pobjegli) sve da bi ušao u zamišljenu historiju beščašća i ugursuzluka, na čelu s gazdama: onim što vladaju Moskvom, Beogradom i Peštom.

   Domaću kajganu će pojesti oni što će uzalud prestizati vrijeme a za to vrijeme će državni  tužitelj se izvlačiti da nije izabran! Jer toliko rušiti državu, zemlju i njen ustavni poredak a biti ispitivan za tričavi kredit od par stotina hiljada maraka je smiješno. Kad ne bi bilo žalosno.

   Možda bi neko pito, kakve to veze ima s rušenjem Partizanskog greblja u Mostaru i izbornog zakona? A ima li veze posjeta vlasnika bosanskog blentiteta ruskim agresorima i ukidanjem sankcija Moskvi od strane ovakve BiH? Ma niđe blage veze.

   To samo potomci poraženih pokušavaju makar malo smanjiti rezultat u obračunu s onima koji su ih smlatili ko kantu u Drugom svjetskom. Imaju neku šansu jer su se vječni pobjednici davno raspali pod zemljom. Pri tome bi htjeli kreirati i aktualno stanje porukom: ko ne pristaje na naše zahtjeve za hazehabeom i uzepeom, završit će kao rahmetli Titini pobjednici. Utješio me Fadil. Koji reče kako moraju bit ufaćeni vandali. Neki tamo i anamo oni. Što će efikasno uraditi tamošnje partijske falange ponegdje imenovana i ko policija. Naivno i glupo mislim da su tek uspjeli pomoći bajma da pobjegnu u susjeda. I to sve hiteći žurno.

   Ne čudi li nekoga što Radoboljac nije prvi došo na licino mjesto i zagrmio protiv bande? Ta u pitanju je nacionalni spomenik ove zemlje a lik što otima državne rijeke, kao šef/došef Doma naroda u Parlamentu , državnom opet, diči se ko pregovarač u Izraelu s Natanjahuom. Gdje, nećete vjerovat, osudio holokaust i ostavljo cedulje po Zidu plača. Nakon što je poravnao račune oko Aluminija, kojega je lično svalio u grabu! Ma da ti srce pukne od prevelike radosti i gadosti vodoljupca i srebrozlatnog skupljača narodnog blaga. Čeka, žuri proturiti u parlament svoj izborni zakon – likvidaciju BiH. Namiguje na partnera iz glavnog grada, „bošnjačkog vođu“. Koji dopodne „misli“ jedno, popodne drugo. I od džamija je ekspert. Ne od države. Pa vi zastupnici vidite igru i igranku!

   Eno opet Novalića. Daje nam naše pare. Dvjesto mara na vaučeru. Ljetovati s njima moš u Medvjeđem Gaju. Berući borovnice, jagode i jaja od zmija. Nego vlasniče federalne, pune hazne, daj ti nama otuđeno: usklađuj-povećaj bar tromjesečno penzije s visinom inflacije. Kad već ne stigneš mjesečno. Nemoj nam pred izbore, opet od narodnih para, povećat dva posto i dobiti izbore. I ostati nelegitiman i narednih pet-šest godina. Jer ne ide brate da tebe šalju na dvoboj jurebobanovim jurišnicima a njihovi inspiratori sjede s tobom i dijele naše blago kako im se ćefne. Onda ja komtam nešto naopako, Bakir bi te mogo „pustit nizvodu“. Nisi ti tamo glavni, prezimena na ić ko Sarajevo. Ni Amerika mu niš ne more. On žari i pali po vašoj partiji ali i mnogooooo šire i dublje. Onda druže Fadile, požuri to s parama i penzijama pa alahimanet. Ne bilo te nalet!