RAMO KOLAR/GRADSKI DANI TEKU: (Pre)stiglo ljeto trideseto a još putujemo (i živi smo) prema EU: mi kao hoćemo, oni nas neće jer je vrlo jednostavno – komplicirano

Dosadno. Ljeto. Pržina brate. Nako il od klimatskih promjena o kojima se svijet brine ko o preklanjskom snijegu, ne poimam posve. Znam pak da se nešto s klimom dešava i naša se sudbina  rješava. Cijene ubijaju. Svaki dan nove. Više. Al to bosanskom narodu ne more nauditi. Eno ga po Dubaiu, Tučepima, Neumu, Tyrkija…Plivaju i […]

Dosadno. Ljeto. Pržina brate. Nako il od klimatskih promjena o kojima se svijet brine ko o preklanjskom snijegu, ne poimam posve. Znam pak da se nešto s klimom dešava i naša se sudbina  rješava.

Cijene ubijaju. Svaki dan nove. Više. Al to bosanskom narodu ne more nauditi. Eno ga po Dubaiu, Tučepima, Neumu, Tyrkija…Plivaju i suncaju se po fb, izgorjeli ko kafa u šišetu. Leže po neudobnim plažama.Šetaju. I najviše se fotkaju. Nek se vidi. A i na ponos drugu Fadilu. Koji tvrdi kako samo napredujemo. Pratimo cijene. Ko Ahil kornjaču.

Svjetska kriza ne jenjava. Rusi jačaju agresiju. Pale i otimaju Ukrajinu. Civilizaciji se mrače vidici. Nama nude šarene laže iz Eu. Moraju ispuniti velikih četrnest prioriteta ovi što jašu na čelu apokaliptičnih plemenskih kolona. Njima ne pada na pamet. Satvoreni u mrak srednjovjekovlja podupiru klerofašizam, mržnju i podjele. Jedinstveni su samo u kriminalu i korupciji.

No neće nas u Briselu. Ukrajinu hoće! Pa malo li je sto hiljada mrtvih, milion raseljenih, hiljade nestalih, milioni nesretnih, za to predvorje civilizacije, pita ih i sebe državni parlamentaraz Z. Miletić. Imamo mi adut – Tanju Fajon, slobodnu Slovenku koja bi nas namah ubacila. Ali, ali, stani, stani braco mali…Volim staru pjesmu u novom aranžmanu: Plavi se Jadran talasa, tamo se u znoju lica svog kupa nekad zvana radnička klasa. Iz Bosne ih je masovne mase masa. Ostatak je zbriso po svijetu. Hrmbaju po tuđim bauštelama i kojekuda-svuda, kod kuće ne vole raditi. Daj im samo arbajt. I kad je tako, domaže firme uvoze šljakere. Eno će Turci kopati tunele za jednu ovdašnju privatnopartijsku firmu. Ona nekad svjetski poznata, Hidrogradnja, ode na doboš. Uništen je gigant da bi partijski karteli mogli zarađivati debele pare na fuš poslovima i radovima. Tako smo i mi postali dio svjetskog tržišta. Uz Kineze koji za koru kruha i litar vode, grade autoput i sarajevsku prugu kao Skadar na Bojani, tu je i nešto Arapa, Afrikanaca, Bangladeš i Afganistan udarnika. Samo niđe majstora za kućne potrebe. Nađeš li pak nekoga, kožu ti odra. Neki dan jedan za dva sata belajisanja oko par šaltera i utičnica uze sedamsto maraka čovjeku!?

 I ovome dunđeru Neum je šega kolko oće. Naš (kojih nas, bilo bi lijepo objelodaniti) jedini primorski gtadić pak nije raspoložen za sve goste, Neće kruzer. Onaj što je prošao ispod inatćuprije pelješke. Umalo je nije zakačio. Opasno je to, mislio hateze te na prpteste ozveo lojalne partijce zvane građani (koje ista partija ni sluičajno ne priznaje) na čelu sa šefom općine. Ko fol, kruzer zagađuje neumski zaljev. Ko nije bio tamo makar dvaput, zna koliko je i čime sve do bola uprljan ovaj komadić našega mora. Znači ekologija nije. Most druge države jest. Još nešto? Možfa je neko ovdje čeko kakav ruski nosač fosfora, ja l kojeg tajkuna koji je investiro u partijske poslove? Došlo iljadu turista koji bi obišli dobar dio naše male zemlje i ostavili svima po neki dolar, euro, funtu. Prije koji dan domaćini neumskoturistički kukali su kako nemaju velike brojeve stranaca. I sad im došlo iz gu…. u gl… kako je politika nekolicine njihovih milijardera važnija od „građanske“ ekozarade. Apsurd absuedum.

Neće im ni masa iz Srbije doći. Hem su okokuzili, hem više vole braću Turke i polubraću Grke. Djeca im manje više ostaju kod kuće. Neka vježbaju pod palicom dokazanih klerofašista i pjevaju i igraju nacipjesmice pod slikama ratnih zločinaca, prenosi jedan portal koji sam uvatio. Srpski megalomanski režim na vrijeme i na pravo mjesto ulaže u „budućnost“. Koja je vrlo „svijetla“, rekli bi Tarabići i današnji tamošnji ozbiljni kritičari-analitičari.

Nimalo sličnu, izvjesnu budućnost nema ni Tesla. Ponajveći um čovječanstva posudio je ime tvornici i elektroautima. Koji su stvarna i zdravija i sadašnjosti budućnost. Je, bila bi da tako misli i izvjesni Musk. Znate ga, čuli? Ne valja to kaže Izvjesni, gube milijarde na proizvodnji takvih automobila. Jedino što mogu smisliti je ovo: strašni milijarder nema akcija u Tesli a ima u nafti, je l tako? Ko što imaju i mrvu manje bogati, pa sad nas ubiše visokim cijenama, dok njima rijekom teče extra profit. Čuj, ko da Rusija jedina ima naftu na kugli zemaljskoj. Ostatak znamo: poskupe energenti, sve ostale cijene lete u nebo. I ti onda skontaj kako to strašno pogađa oveštoneznajuštaćeodpara.

U nas isto. Samo grupa eksploatatora imaju manje od Muska i ruskih oligarha. Ali dovoljno da im ni praunuci neće moći potrošiti.

I dokle će puk gledati kako ih šaka kartelaša partiokrata vara ko malu djecu? Oće l se bunit? Dizat (r)evoluciju? Jok, kaže mi istinski ekspert sa Zapada, koji je i kapitalist i radnik, od te priče nema ništa. Narod i radna snaga su pokupovani, izmanipulirani, sve više rade za isti ili manji novac, prijeti im se robotima, mediji i nešto malo pristojnije plaće uz lakoteške kredite su im davmo zatvorili oči jednakosti, bratstva i pravde. Uz sve, mundijalizirani svijet se vidi svukud. I siromašne milijarde Indijaca, Kineza, Afrikanaca, oće bogat život s manje truda. Koji su vidjeli na Zapadu. U toj trci desit će se svašta. Oni imaju pravo biti kao Ameri, ali teško će to postići. I bit će lomovi zato, velike krize. Kuja ne more stići zeca. Uz sve, mnoga sitnija industrija je sva u Kini. Od nje zavisi dvije trećine svijeta. Oni ne stižu rokove i svijet je u haosu. Zato se vode ozbiljni razgovori o temi: nacionalna ili globalna proizvodnja i privreda.

Jesi, kaže vidio, nikad više posla, svi traže radnike a njih svima nedostaje, a  se svijet se i dalje raspada.

Neka malo mlađahni analitik-sintetičaru, ne mogu pratit. Ja sam ti za ono, misli global, djeluj lokal. Zato je interesantno kako se biju međusobom esdeaovski krkani u Tuzli. Briga njih za krizu i glad, benzin i žito. Država je u njih, ko i u šefova im u Sarajevu, tek krava muzara i štit iza kojega kriju ličnoprivatnopartijske interese. Otuđeni od podanika koje danonoćno prepadaju „onima anamo“,  kontaju gdje se još i kako ima drpiti.

 Najjebolje iskoristiti ovo ljeto i provoditi se do mile volje. Nešto crkavice dadnu Fadil i njegovi, pa udri narode od Bjelašnice, preko Jajca u Visoko, Tešanj, Teslić, Mostar… pa sve okolo i natrag. Dogodine, kažu realisti, neće pare ni postojati, kamo li štogod vrijediti. Mada, kontam, Gadafi probo i – propo!

Dijaspora nam, gledam, ko da to sve zna. Uglavnom teferiče ko ludi, svepijući litre uvezene vode baš otamo oklen su stigli, poprave zube na brzaka, ostave rodbini dvajes eura-dolara i trk na arbajt, arbajt – od sabaha do akšama. Sve samo da ne bi jesenas glasali. Nisu za promjene ni oni!

Sve su stvari povezane, znali su još helenski filozofi. Ovdje su samo zapetljane. Jednostavno. Da bi bilo komplicirano.