Pomozite svom djetetu da se hrabro nosi sa strahom

U prvim godinama života suočavamo se sa ogromnom količinom nepoznatog. Djeci može biti strašno mnogo toga u svijetu na koji su došli. Mada se svi stručnjaci neće složiti u tome, velika je vjerovatnoća da djeca strahove, kao i većinu drugih ponašanja, uče. Jednako kao male strahove, npr. od pauka, psa i automobila, djeca mogu „naučiti” […]

Foto: avaz.ba

U prvim godinama života suočavamo se sa ogromnom količinom nepoznatog. Djeci može biti strašno mnogo toga u svijetu na koji su došli. Mada se svi stručnjaci neće složiti u tome, velika je vjerovatnoća da djeca strahove, kao i većinu drugih ponašanja, uče.

Jednako kao male strahove, npr. od pauka, psa i automobila, djeca mogu „naučiti” i fobije. Mada se raspravlja o mogućoj gentskoj prenosivosti fobija, velike su šanse da djeca, još kao vrlo mala, posmatrajući roditelje koji paničare u određenoj situaciji usvajaju misao da je ona jako opasna pa samim time naslijede to ponašanje.

Mnogo toga može plašiti maleno stvorenje koje se uči suočavati i sa najjednostavnijim životnim situacijama. Sva djeca se u nekom periodu razvoja nečega boje, i to je normalan dio odrastanja. Ako ti strahovi ustraju, okupiraju dijete u potpunosti te ako dijete ne možete utješiti ili mu odvući misli od predmeta straha, moguće je da pati od fobija.

Bebe se uglavnom boje razdvajanja, buke, padanja, životinja i insekata, kupanja, korištenja tute i odlaska na spavanje. Nešto starija djeca plaše se još i toga da se izgube, čudovišta, gubitka roditelja i slično. 

Strahovi se često pojačavaju u stresnim periodima. Neka djeca su jednostavno plašljivija od druge, što je dio njihovog temperamenta ili posljedica odgoja. U svakom slučaju postoje načini na koje se trebate nositi sa djetetovim strahovima, ma kakvi oni bili.

Poštujte dječija osjećanja. Ignorirati njegov ili njen strah, a pogotovo omalovažavati može imati suprotan učinak. Nipošto dijete nemojte ismijavati. Time možete postići da ono ne govori o svom strahu, ali ne i da ga se oslobodi.

Razgovarajte o tome što ga muči. Neka vam kaže što više stvari. Ovo je posebno korisno ako je strah izazvao neki izdvojen događaj, jer ako ga uspijete prepoznati, lakše ćete pomoći djetetu da ga se oslobodi.

Ne dopuštajte da jednostavno izbjegava sve što ga plaši, ali ga nemojte ni prisiljavati da se suoči sa onim što izaziva strah. Ne obraćajte previše pažnje kada se dijete preplaši, jer biste tako mogli pojačati njegove reakcije.

Pružite mu podršku u suočavanju sa strahovima. Podsjetite ga na situacije iz prošlosti kada se nečeg plašilo pa to prevazišlo. Podijelite neka svoja slična iskustva.

– Sve bebe pate od straha od odvajanja. Da biste pomogli djetetu da lakše podnese vaš odlazak, uvijek najavite da idete. Ako se iskradate, samo ćete smanjiti povjerenje. Objasnite gdje idete i koliko ćete se zadržati i držite obećanje kad god je to moguće. Pokušajte ga zaokupiti nečim prije nego krenete. Tako će obratiti manje pažnje na vaš odlazak. Stvorite ritual pozdravljanja, sa mnogo poljubaca i grljenja, to također može olakšati djetetu da podnese rastanak.

– Nekoj djeci je kupanje dosta strašno. Plaše ih voda, kade i odvodi. Postepeno navikavajte dijete dajući mu da se igra sa zdjelom vode, zatim u umivaoniku, pa u kadi. Kupajte zajedno njegove igračke i učinite to zabavnom aktivnošću. 

– Mnoga djeca najteže prebole strah od mraka. Mlađu plaše čudovišta a stariju lopovi. Ne tjerajte dijete da spava u mraku ako se jako boji. Napravite mali ritual prije spavanja kako bi se dijete osjećalo sigurnije. Zajedno otvorite sve ormare, zavirite pod krevet, provjerite da su svi prozori i vrata dobro zatvoreni te da ništa i niko ne može ući ni izaći.