PREDSTAVLJAMO: AJLA MAHMUTOVIĆ, šesterostruka prvakinja BiH u karateu
Dom porodice Mahmutović iz Cazina u znaku je karatea. Četiri sesetre- Ajla, Sara, Maja i Hana velike su nade karatea. Razgovarali smo s Ajlom Mahmutović, šesterostrukom bh. prvakinjom karatea, viceprvakinjom Evrope i najuspješnijom sportašicom Unsko-Sanskog kantona Dva puta si proglašena najuspješnijim sportistom grada Bihaća i Unsko-Sanskog kantona. Osim toga, šesterostruka si prvakinja BiH. Kako se […]
Dom porodice Mahmutović iz Cazina u znaku je karatea. Četiri sesetre- Ajla, Sara, Maja i Hana velike su nade karatea. Razgovarali smo s Ajlom Mahmutović, šesterostrukom bh. prvakinjom karatea, viceprvakinjom Evrope i najuspješnijom sportašicom Unsko-Sanskog kantona
Dva puta si proglašena najuspješnijim sportistom grada Bihaća i Unsko-Sanskog kantona. Osim toga, šesterostruka si prvakinja BiH. Kako se (p)ostaje višestruki prvak BiH?
Trud,zalaganje i odricanje. Uvijek sam znala šta želim i činila sam uvijek sve što je u mojoj moći da to ostvarim. Nema odustajanja kad dođu teški trenuci, a njih je bilo i previše, samo glavu gore i sigurnim koracima prema cilju.
Potičeš iz porodice u kojoj je sport izuzetno važan. Tvoji roditelji su se svojevremeno bavili karateom i atletikom, a tvoje tri sestre nižu jedan uspjeh za drugim. Kako je odrasti u porodici kojoj je bavljenje sportom, u vašem slučaju karateom, naročito važan?
Velike su prednosti odrastanja u sportskoj porodici, imaš podršku sa svih strana i uvijek su tu za tebe. Ponekad budeš pod pritiskom zbog postavljenih očekivanja, ali sve se to prevaziđe i na kraju uspije. Moj otac voli reći da nije toliko stvar o sportu već u izgrađivanju karaktera i biranju zdravog životnog stila. Mi Mahmutovići ove stvari dobijamo preko karatea.
Molim te da nabrojiš nekoliko natjecanja na kojima si sudjelovala i kažeš nam koje si nagrade osvojila.
Teško je navesti sva takmičenja na kojima sam učestvovala, od državnih pa do svjetskih. Par europskih prvenstava su mi ostala u naročitom sjećanju, od kojih mogu izdvojiti ono u Cirihu 2015. godine gdje sam postala viceprvakinja Europe u kategoriji juniorki. Svjetska prvenstva u Španiji i Indoneziji su također obilježila moju karijeru. Također sam prošle godine na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Austriji osvojila 7. mjesto što sa 18 godina smatram da je i više nego dobro.
Kako izgleda tvoj privatni život, obzirom na brojne obaveze vezane, prije svega, za karate i studij? Koliko puta sedmično treniraš i kako izgleda tvoja prehrana?
Jako je teško održati društveni život pored svih obaveza koje imam. Svaki dan mora biti isplaniran i prioriteti postavljeni. Treniram 7 – 9 puta sedmično, sve zavisi da li sam u pripremama za neko takmičenje ili ne. Što se tiče prehrane jako je zahtjevna, bar za mene. Radim u „pero lakoj“ kategoriji. Redovno čuvanje kilaže, kao i skidanje kilograma za vaganja su neizbježna.
Ko je tvoja najveća podrška, kako moralna, tako i finansijska, za bavljenje karateom? Kako ocjenjuješ podršku općine, kantona ili države? Ima li je uopće i je li dovoljna? Koje su općenito najveće poteškoće s kojima se suočavaš pri bavljenju karateom?
Moj sadašnji klub SKK „Neretva“ Mostar, čini sve da nama, svojim takmičarima, obezbijedi najbolje uslove za treniranje i odlaske na sva prestižna svjetska takmičenja. Pomoć sponzora koji cijene naš trud i zalaganje bi dobro došao. Sva financiranja do mog dolaska u „Neretvu“, nažalost, snosili su moji roditelji. I dalje, iako sam standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine, moji roditelji moraju da budu opterećeni financiranjem sportskih obaveza, kako mene tako i mojih sestara. Kao izvrstan student i reprezentativac ne primam stipendiju ni sa bilo kojeg nivoa vlasti.
Igraš pod zastavom Bosne i Hercegovine, a znamo da si imala ponude drugih država, kao npr. Kanade i Austrije. Zašto si ih odbila i postoji li šansa da u skorijoj budućnosti počneš nastupati za neku drugu državu?
U svom društvu sam bila jedina koja je iskazala da niti ne razmišlja o tome da ode iz BiH. Odlazak mi nikad nije bio opcija, ali u zadnje vrijeme, kako gledam svu ovu patnju i crnilo, počinju me „kopkati“ misli o pakiranju kofera. Stvarno je teško, čovjek bi očekivao da će ga više cijeniti za sve što je uradio, ali to nije slučaj. BiH nema tačno definisan Zakon o sportu s naglaskom na studente, niti će ga u skorije vrijeme imati, tako da je sportašima doslovno nemoguće bez ogromnog žrtvovanja dobiti obrazovanje koje svaki čovjek treba imati.
Mnogobrojni nastupi nose sa sobom i mnogobrojne uspomene. Koju bi izdvojila kao tebi najdražu?
Nakon teške povrede, operacije koljena i rehabilitacije, osvojila sam prošle godine Svjetski kup u Umagu. To je bio izuzetno emocionalan trenutak za mene. Nisam očekivala da ću se ikad više aktivno baviti karateom nakon povrede, a kamoli osvojiti ovako veliko takmičenje.
Kako izgledaju tvoji planovi za budućnost? Namjeravaš li se i profesionalno baviti karateom ili ipak ozbiljno razmišljaš o nekoj drugoj karijeri?
Karate je mene izgradio kao osobu i planiram se njim baviti sve dok me noge budu držale uspravnu. Profesionalno, nadam se da hoću, ali za to ću trebati veću potporu države i drugih njezinih organa. Krajnji cilj mi je medalja Olimpijskih igara, smatram da je to vrlo moguće. Ja ću zasigurno dati sve od sebe.
Tvoji rezultati govore i više nego dovoljno o tvojoj posvećenosti karateom. Koje savjete možeš dati svima koji priželjkuju vrhunske sportske rezultate?
Ono što ne možeš zamisliti, ne možeš ni ostvariti. Vjerujte u sebe jer niko drugi to neće uraditi umjesto vas.
V.A.
Moglo bi vas zanimati: PREDSTAVLJAMO: ADI SELMAN, višestruki državni prvak u karateu
Komentari