RUKA “BRATSKU” RUKU MILUJE: Je li ponovo presudila politika i „tajna diplomacija“ kao u slučaju Edina Vranja

Salko Zildžić, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik tuzlanske Stranke demokratske akcije, jučer je stigao u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije, gdje je proveo sedam dana u pritvoru. Zildžić je uhapšen 19. septembra na graničnom prijelazu kod Bajine Bašte nakon što su srbijanski graničari otkrili da u automobilu ima pištolj („Walter“) za kojeg je […]

Salko Zildžić, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik tuzlanske Stranke demokratske akcije, jučer je stigao u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije, gdje je proveo sedam dana u pritvoru. Zildžić je uhapšen 19. septembra na graničnom prijelazu kod Bajine Bašte nakon što su srbijanski graničari otkrili da u automobilu ima pištolj („Walter“) za kojeg je imao dozvolu u Bosni i Hercegovini, koja, međutim, ne vrijedi za druge države. 

DAS IST PIŠTOLJ „WALTER“

Više javno tužilaštvo odmah je zatražilo pritvor u trajanju od 30 dana tokom kojih bi prikupilo sve nužne elemente za podizanje optužnice protiv Zildžića. Njegov advokat Ljubiša Radulović medijima je kazao da Zildžiću prijeti zatvorska kazna od dvije do dvanaest godina.

No, nekoliko dana kasnije, tokom zadnjeg vikenda, došlo je do pravosudnog obrta. Zildžić je sklopio sporazum sa Tužilaštvom o priznanju krivice, kojim bi mu bila izrečena uslovna kazna od godinu dana zatvora koju bi izdržavao u kućnom pritvoru. Nakon što je jučer Sud prihvatio ovu nagodbu, Salko Zildžić je napustio pritvor i stigao u Bosnu i Herecegovinu.

Nejasno je i dalje da li je priznanjem krivice on izgubio zastupnički mandat u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Također, u prvim izjavama medijima Zildžić je najavio da će od srbijanskog pravosuđa otkupiti svoju kaznu, kakva mu je mogućnost otvorena, što znači da bi se mogao kretati i raditi bez ograničenja i „nanogice“.

Nagli obrat u pravosudnom slučaju Salke Zildžića, koji je u samo sedam dana prošao put od prijetnje višegodišnjom robijom u Srbiji do ekspresnog oslobađanja i dolaska u BiH, otvorio je prostor spekulacijama da je sve rješavano izvan sudskih prostora, odnosno da je ključnu ulogu odigrala politika.

ZBOG NJEG’ JE SALKO NA OPOZICIJU SKAK'O

To se moglo donekle iščitati iz izjave koji je povodom Zildžićevog hapšenja dao predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Uz konstataciju da njegov važan suradnik Salko Zildžić jeste pogriješio unoseći pištolj u drugu državu, Izetbegović je kazao da vjeruje da će „vlasti u Srbiji“ ( ne precizirajući misli li na pravosuđe, ili politiku) „imati sluha“. „Čovjek je parlamentarac, nije osuđivan. Mislim da bi bilo dobro i za naše odnose sa Srbijom da mu pomognemo da se izvadi iz te situacije“, rekao je Bakir Izetbegović za BHT.

Poznato je iz više primjera posljednjih godina da bošnjačka politika i političari, mimo službenih institucionalnih, međudržavnih veza i kontakata imaju sa vrhom vlasti u Srbiji i druge, tajne, „zamračene“ kanale komuniciranja u tzv. „kriznim situacijama“. Ta se komunikacija odvija ili direktno, ili uz „malu pomoć zajedničkih prijatelja“. Najbolja ilustracija za funkcioniranje tajne diplomacije bio je slučaj obnavljanja tužbe za genocid pred Sudom pravde u Haagu iz 2017. godine, koju je Bakir Izetbegović javno na sva zvona najavljivao. Tajno je, međutim, bez ičijeg znanja, poslao dvojicu svojih tada najbližih suradnika (Denisa Zvizdića i Safeta Softića) da otputuju u Beograd i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću daju umirujuće obećanje da od cijelog tog posla neće biti ništa i da se on ne treba sekirati. Ovu mračnu epizodu otkrit će predsjednik Srbije nekoliko godina kasnije u televizijskom intervjuu.

Prema nekim upućenim izvorima iz Sarajeva i Beograda, ključni oficir za vezu u ovoj tajnoj diplomaciji na relaciji BiH – Srbija tokom kriznih situacija je Rasim Ljajić, dugogodišnji ministar u Vladi Srbije, koji ima i duboke veze sa političarima u Sarajevu.

KAKO JE VUČIĆ POMILOVAO VRANJA

Treba podsjetiti i na slučaj hapšenja u Srbiji Edina Vranja, nekadašnjeg visokopozicioniranog dužnosnika Federalnog MUP-a. Njega su 12. septembra 2021. godine u Priboju uhapsili pripadnici MUP-a Srbije po nalogu Tužilaštva za ratne zločine koje ga je sumnjičilo za  zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u Goraždu, gdje je Vranj bio policajac tokom rata.

Edin Vranj je oslobođen 40-ak dana kasnije, 18.oktobra, zahvaljujući, kako su mediji tada izvijestili, „predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću“.

Uloga Vučića u Vranjovom puštanju na slobodu jeste bila presudna, ali je značajno podsjetiti na ono što je toj odluci prethodilo. Desetak dana nakon hapšenja Edina Vranja, 18. septembra 2021., predsjednik Srbije je boravio u jednodnevnoj posjeti Turskoj gdje se sreo sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Prije Vučićevog dolaska, Erdogana je nazvao Hasan Čengić, njegov dugogodišnji prijatelj, jedan od osnivača SDA, koji se zadnjih mjeseci svoga života liječio u klinikama u Turskoj. Čengić je molio turskog lidera da od Vučića traži da što prije, bezuvjetno, oslobodi iz srbijanskog zatvora Edina Vranja. Njih dvojica, Čengić i Vranj, su zemljaci, a i porodično su povezani.

Samo nekoliko dana nakon što ga je zamolio Erdogan, Aleksandar Vučić je dao nalog pravosuđu da oslobodi bivšeg federalnog policajca.

Dvadesetak dana nakon dolaska Edina Vranja u Bosnu i Hercegovinu, 7. novembra 2021. godine Hasan Čengić je umro u bolnici u Turskoj.