Hrast Mladoženja, drvo sa sopstvenom poštanskom adresom, pomaže da nesretni pronađu srodnu dušu i životnog saputnika
Priča o sretnom drvetu za nesretne u ljubavi širi se od 1891. godine. Mnogi su napisali pismo u nadi da će pronaći svoju srodnu dušu i životnog saputnika. Hrast je postao toliko popularan da mu je 1927. godine njemačka poštanska služba dodijelila poštansku adresu. Ako pošaljete pismo na adresu Bräutigamseiche, Dodauer Forst, 23701 Eutin, Germany […]
![](http://www.narod.ba/wp-content/uploads/2018/04/hrast-mladozenja-unutra.jpg?x20647)
Priča o sretnom drvetu za nesretne u ljubavi širi se od 1891. godine. Mnogi su napisali pismo u nadi da će pronaći svoju srodnu dušu i životnog saputnika. Hrast je postao toliko popularan da mu je 1927. godine njemačka poštanska služba dodijelila poštansku adresu.
Ako pošaljete pismo na adresu Bräutigamseiche, Dodauer Forst, 23701 Eutin, Germany ono će završiti u šupljini hrastovog stabla u šumi Dodauer Forst u blizini Ojtina u Nemačkoj. U proteklih sto godina hiljade ljudi je pisalo pisma ovom drvetu sa istom željom – da pronađu ljubav svog života.
Legenda kaže da ga je prije 500 godina u znak zahvalnosti zasadio sin keltskog poglavara koji je bio zarobljen i vezan u šumi i da ga je oslobodila djevojka hrišćanske vjere. Istoričari kažu da ova legenda nije zasnovana na istini i da su je izmislili hrišćanski misionari da bi kod pagana podstakli obožavanje hrasta koji je u hrišćanstvu oduvijek zauzimao značajno mjesto, ali događaj koji je ovom drvetu nadjenuo ime „Hrast Mladoženja“ i koji je započeo tradiciju pisanja pisama sa ljubavnim željama nije bajka.
Prije više od sto godina šumareva kćerka po imenu Ohrt je bila zaljubljena u sina vlasnika fabrike čokolade u Lajpcigu. Kako njen otac nije odobravao ovu vezu, mladi par je bio prinuđen da nađe način da razmjenjuje nježne riječi. Dopisivali su se, a pisma su tajno ostavljali u šupljini drveta. Uvidjevši da zabrane nisu urodile plodom, Ohrtin otac je popustio, dao kćeri svoj blagoslov i zaljubljeni par se vjenčao pod ovim hrastom 2. juna 1891. godine.
Priča o drvetu se brzo proširila i mnogi su napisali pismo u nadi da će pronaći svoju srodnu dušu i životnog saputnika. Hrast je postao toliko popularan da mu je 1927. godine njemačka poštanska služba dodijelila poštansku adresu.
Šupljina u stablu u koju se odlažu pisma se nalazi na visini od tri metra i do nje se može doći samo merdevinama. To je javno sanduče i svakom je dozvoljeno da otvori, pročita i odgovori na pismo po izboru.
Kako je tokom decenija njegovim posredstvom sklopljeno preko stotinu brakova, hrast je na neki način preuzeo ulogu provodadžije.
Penzionisani poštar Karl Hajnc Martens je poznavao dva para koji su na taj način sklopili svoje dugogodišnje i sretne brakove, a i sam je pronašao svoju ljubav i oženio se tako što je napisao pismo na adresu starog hrasta na koju je više od 20 godina nosio poštu.
Hrast Mladoženja i dan danas prima ljubavna pisma iz cijelog svijeta iako više nije slobodan momak. Simbolično je oženjen 25. aprila 2009. godine djevojkom iz roda divljeg kestena, nastanjenom kod Dizeldorfa, koja takođe ima svoju poštansku adresu.
Izvor: aura.ba
Komentari